Začeci virtuelne realnosti datiraju mnogo pre nego je sam koncept i pojam počeo da se upotrebljava. Iako postoji više prihvaćenih definicija ovog pojma, u najširem smislu, sve one se svode na to da je cilj virtuelne realnosti da „obmane“ nečiji mozak da poveruje da je nešto istinito, realno, čak iako to nije. Iako se danas pod pojmom virtuelne realnosti uglavnom podrazumeva kompujterski generisano okruženje i hardver koji je posebno dizajniran da nam takvo okruženje približi i učini što realnijim, do nivoa da možemo da sa njim imamo određenu interakciju, vrlo često, pogotovu u kontekstu obrazovanja, pod pojmom VR se podrazumeva i okruženje sa kojim nemamo interakciju, poput 3D filmova ili 3600 foto i video materijala, gde se angažuje samo naše čulo vida i ponekad sluha. Zato, u istorijskom kontekstu, prekretnicama u ovoj oblasti možemo smatrati ne samo konkretne izume i inovacije, već i usvajanje neke ideje ili koncepta koji su uticali na dalji razvoj ove oblasti. 1838, PRVI STEREOSKOP Prvi eksperiment u ovoj oblasti izveo je ser Čarls Vitstoun (Charles Wheatstone) još 1838. godine. On je želeo da dokaže da mozak od svakog oka dobija dve različite dvodimenzionalne slike, a da ih zatim obrađuje u jednu trodimenzionalnu, stvarajući tako osećaj dubine. Za svoj eksperiment Vitstoun je naručio dva gotovo identična, a ipak različita crteža. Kako bi dobio utisak trodimenzionalnosti, on je crteže stavio u optički instrument kojeg je sam konstruisao i nazvao „stereoskop“. Godine 1844. pronalazač kaleidoskopa Dejvid Bruster (David Brewster) je sa francuskim optičarem Žilom Diboskom (Jules Duboscq) usavršio Vitstounov stereoskop, a umesto crteža koristio je fotografiju. Njihov model stereoskopa je prvu zvaničnu prezentaciju imao pred kraljicom Viktorijom u Kristalnoj palati na Svetskoj izložbi u Londonu 1851. godine. 1912, PANORAMA BORODINSKE BITKEPovodom proslave stogodišnjice pobede nad Napoleonovom vojskom u Bodorinskoj bici, u Rusiji je 1912. otvoren muzej-panorama. Reč panorama u prevodu sa starogrčkog znači „videti oko sebe”. Autor panorame, Franc Rubo, oslikao je platno koje je postavljeno u krug, a uz njega je postavljen i plan i posebno osvetljenje koje ostavlja na gledaoca utisak da se figure kreću. Dužina ove kružne panorame je čak 115 metara, a visina 15. Ceo doživljaj je praćen zvučnim efektima koji oponašaju elemente borbe i fragmentima uvertire Čajkovskog „1812. godina”. Sve ovo je posetiocima odavalo utisak da se velika bitka odvija pred njihovim očima. 1929, PRVI SIMULATOR LETENJA Edvin Albert Link (Edwin Albert Link) je 1929 osmislio prvi komercijalni simulator leta, namenjen obuci i treniranju pilota. Ovaj uređaj je bio u potpunosti elektro-mehanički i mogao je sa simulira kretanje aviona u toku leta i turbulencije. Uvidevši prednosti upotrebe ovakvog uređaja, Američka vojska je odmah kupila 6 takvih simulatora. |
AutorUkoliko nije drugačije navedeno, autor tekstova je Marjan Milanov. Za tekstove koji su preuzeti ili prevedeni, autor, odnosno izvor su navedeni na kraju teksta. Arhiva
January 2022
Kategorije |